Romeo i Julija – priča o ljubavi

12386694_1048817995169812_542594359_nStotine puta ispričani, ali nikada dovršeni. Staviše između njih mržnju, ali oni postadoše simbol ljubavi! I kada me pitaju o kakvoj ja to mržnji pričam, kažem im: “Mržnja-otrov koji popi Romeo. Bodež koji oduze život Juliji. Ne! Mržnja-bijahu to oni koji dadoše im njih u ruke.” A šta je mržnja, da li otrov u čovjeku rođenom da voli, ali on odbi ljubav zarad mržnje? Ubila je najsnažniju ljubav, rođenu u Veroni, na cijelom svijetu, ikad igdje… Ubila, ali ne i učinila mrtvom… Jer njih dvoje postadoše simbol vječnosti, odanosti. Volješe se, kada život osudiše im na mržnju… Kada ljudi ih osudiše… Ma, odakle pravo ijednom čovjeku da smatra sebe sucem i brani najsvetiju silu koja povezuje dva čovjeka  ljubav. Odakle mu pravo da mrzi, kada ga je Gospodar stvorio iz ljubavi, da voli. A ljubav je put, jedini ispravan. Jedini smisao u besmislu, jedina nedefinisana definicija našeg života. I kada se odlučimo da volimo, neka nas pokreće misao da se samim tim borimo protiv mržnje. “Odlučio sam se za ljubav“, kako Meša kaže. I možda je zaista manje istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije i ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život. I ako naš život bude ljubav, naša će smrt biti samo nastavak te ljubavi. Ljubav prema bilo kojem živom biću na ovom svijetu je jedino što ćemo sa sobom ponijeti na budući. Ljubav… Možda ne pobjeđuje, ali je nepobjediva.

Kanita Čakalović, II-b razred