Dan stabla

Na današnji datum, 16.7., obilježava se Dan stabla.

Stablo je jedan od osnovnih organa drvenastih vrsta na kome se nalazi lišće, pupoljci i plodovi. Svojim razgranjavanjem stablo uvećava površinu biljke i omogućuje povoljan položaj listova i cvjetova na njihovu funkciju. Ono se javlja kao posrednik između korjena i listova. Na njemu se mogu razlikovati, prije svega deblo, koje na izvjesnoj visini nosi krošnju. Prelaz korjena u deblo naziva se žilište. U krošnji se nalaze grane, ogranci, izbojci, pupoljci, lišće, izbojci, cvjetovi, plodovi.

forests-13532

Kod nekih vrsta deblo se može pratiti u krošnji do vrha stabla (smrča, bor), a kod drugih se deblo gubi u razgranatoj krošnji (lipa, grab).

Svjetlost ima značajan uticaj na stablo. Piramidalni oblici rasporeda visina stabala je čest i javlja se kod velikog broja vrsta. Tako se biljke štite od intenzivnog isparavanja, jer su grane priljubljene uz deblo koje su živi plašt koji direktnu sunčevu svjetlost pretvara u difuznu i umanjuje isparavanje.

U visokim planinskim predjelima, kao i na dalekom sjeveru, krošnje su svojim oblikom adaptirane pritiskom snijega. Ona je u tim predjelima pretežno uska. Grane su kratke, tanke i savitljive tako da se snijeg slabije zadržava i na taj način se biljke štite od njega.

Koa što su krošnja i deblo karakteristični za pojedine vrste, tako je i sa korom. Vanjski dio je grub i naziva se mrtva kora. Ona štiti unutrašnji dio kore od spoljnjih uticaja. Kora se razlikuje po reljefu, boji, debljini, glatkoći.

Kora je prepoznatljiv i uočljiv dio stabla, te njena karakteristika određuje ime vrsti drveta.

sjecasume-3-1024x768

Zašto su stabla važna?

Prvi razlog je činjenica da su šume “pluća svijeta” i najodgovornije su, zbog procesa kakav je fotosinteza, za proizvodnju kisika koji udišemo. Ovome dovoljno svjedoči podatak da, prema znanstvenim istraživanjima, jedno stablo godišnje proizvede kisika koliko je dostatno za četveročlanu obitelj.

Uništavanje šuma, a koje shodno već rečenom, dovodi do smanjenja proizvodnje kisika, utječe na smanjenje količine ozona (O3) u atmosferi, što rezultira stvaranjem efekta staklene bašte. Ozon je inače u atmosferi odgovoran za sprječavanje prodora UV zraka, a nastaje u atmosferi 40 km iznad zemlje. Bitno je napomenuti da su UV zraci jedan od uzroka porasta broja oboljelih od karcinoma, u prvom redu od raznih melanoma kože.

Očuvane šume bi, s obzirom na prva dva razloga, bile najbolji regulator takozvane emisije stakleničkih plinova koja je direktni uzrok globalnog zagrijavanja. Dobro je poznato da se najveći dio štetnog CO2 u atmosferu emitira sagorijevanjem fosilnih goriva. Prema podacima svjetskih organizacija koje se bave zaštitom šuma, prosječno stablo godišnje iskoristi 12 kg CO2.

Uništavanje šuma dovodi do narušavanja cjelokupnog ekosistema. Naime, šume ne podrazumijevaju samo drveće već i ostalo bilje i životinje koje svoje stanište nalazi tamo. Zbog toga je u sklopu projekta Decenija biodiverziteta Ujedinjenih nacija donesena Konvencija koja ističe da su “vrijednosti šumskih ekosistema i biodiverziteta i dalje neadekvatno tretirani u okviru širih razvojnih politika koje se odnose na sječu šuma.”

U mnoštvu razloga zbog kojih nastaju klizišta, nalazi se i neplanska sječa šuma koja podrazumijeva neodgovoran odnos prema korijenju. I suprotno, poznato je da se u mjestima koja imaju probleme s klizanjem tla nastoji posaditi što više drveća. U Kway Hutun, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za klizišta sa Yangon Technical University tvrdi da je nekontrolirana sječa šume najveći faktor za nastajanje klizišta, barem od onih faktora koji se smatraju ljudskim.

Neplanska sječa šuma osiromašuje prirodna bogatstva za račun bogaćenja pojedinaca. To najbolje pokazuje podatak koji je iznio Marc J. Dourojeani, savjetnik za ekološka pitanja u Brazilskom uredu Međuameričke banke za razvoj, koji tvrdi da su detaljni izračuni pokazali da vrijednost šuma kao spremišta ugljika daleko nadmašuje vrijednost drvene građe i poljoprivrednog zemljišta koje se dobiva njihovom sječom.

Šume su jedan od najznačajnijih ekonomskih resursa. Pravilna ekspolatacija i redovno pošumljavanje svakoj zemlji na svijetu mogu donijeti dugoročan, siguran i isplativ profit. Pravilnu eksploataciju je najbolje opisao akademik Aleksandar Ugrenović koji je u svojoj knjizi “Eksploatacija šuma” iz 1957. utvrdio da je eksploatacija šuma tehnika i ekonomika rada kojom suvremena privreda koristi proizvode šume. Dalje je u svojoj knjizi dokazao kako je za ovo nužno znanje kako o šumi kao sistemu, tako i o svakoj pojedinoj vrsti stabla.

I najvažnije. Opstanak više od dvije trećine kopnenih vrsta, prema podacima WWF-a (World Wildlife Fund), je ovisno o šumama. Osim toga, prema podacima Ujedinjenih nacija, 1,6 milijardi ljudi je direktno ovisno o šumama u smislu njihovog čuvanja i pravilnog eksploatiranja. Shodno navedenome, može se zaključiti da opstanak cijele planete ovisi o ispravnom odnosu prema šumskim resursima.

molitva-šume