Međunarodni dan dječijih prava

Povodom Međunarodnog dana dječijih prava

Sve je utihnulo, sunce se od straha skrilo, a mjesec sav od bola je izašao da osluhne tugu što ovim svijetom zavlada. Uskriknu nebo i zatrese se sve, a zatim tiho pusti suze svoje da potope svijet. Ona je zaspala i u svoj je san odnijela svu svjetlost ovog svijeta, ostavljajući samo tamu. Jedna djevojčica, noseći haljinu nevinosti, cipelice dječije iskrenosti i torbicu u kojoj bješe spakovana tuga i bol što je svakodnevno razarala njeno malo, ali heroinsko srce je ispustila svoj posljednji dah. O živote, okrutna i nepravedna zvijeri, zar nemaš nimalo srca pa se hraniš bolom nevinih, iskrenih duša? Ni deset ljeta doživjela nije, a ti si je svojim dlanom zgrabio, stiščući je i čekajući da njeno srca pukne. Svezao si njene male nježne ruke velikim grubim užetom, ostavljajući ožiljke na njenom srcu koje već bješe isparano. Zašto si dopustio da njeno tijelo osjeti grube i hladne dodire stranaca koji svoju mržnju prema tebi iskališe na njoj? Zašto si dopustio da nikada ne osjeti toplinu djetinjstva? Zašto si dopustio da nikada ne osjeti zagrljaj svoje majke u kojem će osjećati sigurnost? Srami se, srami se, srami se! Ona je sada zaspala i sni snom spokojnim, možda će tek sada u svom snu osjetiti toplinu za kojom je čeznula u svom neproživljenom mukotrpnom životu, možda će tek sada osjetiti miris majke svoje kada utone u njen zagrljaj, možda će tek sada osjetiti sigurnost koju nikad osjetila nije. Sada je zaspala i sni snom spokojnim.

Lamija Hašimović, 2c