RAZMJENA UČENIKA: GIMNAZIJALKA EDNA PORČA U DALEKOJ AMERICIU

Živimo u društvu i vremenu u kojem i nemamo velike mogućnosti izbora i neke prilike trebamo čvrsto zgrabiti i iskoristiti ih. Upravo je jedna takvu iskoristila i učenica Gimnazije “Visoko” Porča Edna.
Ona je učenica trećeg razreda informaciono-komunikacionog područja i pružila joj se odlična prilika da provede cijelu školsku godinu u Americi. Edna se trenutno nalazi u gradu Unity u Oregonu.
Otišla je prije 2 mjeseca i, kako kaže, već se navikla na novi grad i novu školu. Upoznala je puno novih prijatelja iz raznih zemalja jer su u školi u koju ide većinom učenici koji su također došli na razmjenu. Uči o novim kultarama i tradicijama, ali i druge upoznaje sa bosanskohercegovačkom tradicijom. Porodica s kojom će provesti narednu godinu dana je već 9 puta primala učenike iz svih dijelova svijeta i oni su joj jako pomogli da se uklopi.
Pričali smo sa Ednom i zamolili je da nam odgovori na neka pitanja.

– Prije svega, kako si otišla na razmjenu i koji je proces? Ne dobija se svaki dan takva prilika…

Otišla sam zahvaljujući “YES Programs”, to je program razmjene srednjoškolaca iz cijelog svijeta koji su 1. ili 2. razred sa nekom od američkih škola i daje šansu učenicima da iskuse nešto sasvim novo. Sve je besplatno, što je definitvno veoma pozitivna strana ovog projekta. Ja sam saznala za ovo preko prijatelja, istraživala sam malo i saznala da ispunjavam sve uvjete za razmjenu. Prvi krug odabira bio je u Sarajevu gdje sam otišla s nekoliko svojih prijatelja, to je bio test osnova engleskog jezika. Nakon toga bila su još 2 kruga kako bi provjerili kako se snalazite i da li ste spremni za sudjelovanje u takvom projektu. Mislim da bi se svi učenici koji su prvi ili drugi razred trebali prijaviti jer je to odlična prilika. Ne trebaju se bojati ako im engleski jezik nije odličan jer će ga usavršiti kada dođu u SAD.

– Po čemu se život u SAD-u razlikuje od života u BiH?

Kao prvo, željela bih reći da je život Amerikanaca koji gledamu u filmovima puno uljepšan. Ono što meni najviše fali jesu ćevapi, burek i sama bosanska hrana. Kada su u pitanju ljudi u Americi, jako su druželjubivi i žele pomoći. Okruženje je jako lijepo i mali je grad tako da mi nije teško snaći se. Ovdje idemo 4 dana u školu i imamo razne aktivnosti kao što su jahanje, plivanje itd. Škole podstiču svoje učenike da se bave sportom, država im plaća treninge. Ja treniram odbojku i košarku, uživam u tome. Moja porodica i prijatelji su mi jako pomogli da se uklopim. Imam nekoliko prijatelja s kojima provodim puno vremena, a redovno se čujem i sa prijateljima iz Bosne.

– Šta ti se posebno sviđa u njihovom načinu školovanja i da li se razlikuje od gimnazije?

Američki sistem obrazovanja se puno razlikuje od našeg. Prije svega, učenici imaju manje predmeta. Svaki dan imaju pola sata prije početka nastave za čitanje lektire koju sami biraju. Ja sam do sada čitala “Harrija Pottera” i još neke knjige. Trenutno sam završna godina i naglasak je na usmjerenju. Profesori pričaju s nama i pomažu nam da shvatimo čime se želimo baviti u budućnosti i mislim da je to super.

– Koliko te ovo iskustvo promijenilo?

Osjećam se slobodnijom. Smatram da mi je sada lakše raditi neke stvari koje sam se bojala prije raditi. Puno sam otvorenija i slobodnija. Pokušavam iskoristiti vrijeme što bolje, često izlazim van s prijateljima. Ne gubim vrijeme na društvene mreže i pokušavam što više naučiti o njihovoj kulturi.

– Imaš li nešto što bi željela poručiti učenicima koji budu ovo čitali?

Trudite se i idite za svojim snovima. Ne bojte se prihvatiti nove izazove. Pokušajte nove stvari i prijavite se na razmjene učenika jer se takve prilike rijetko dešavaju i ne treba ih propustiti.

Hvala Edni što je podijelila svoje iskustvo sa nama. Nadamo se da će i ostale mjesece provesti uspješno i da će se vratiti spremna za nove izazove.

Tekst: Hot Lejla i Ganić Amna 3. d
Foto: Edna Porča