DA MORAM PONOVO BIRATI, OPET BIH BIRALA GIMNAZIJU

Kraj osnovne. Novi početak. Novi ljudi.

Sjećam se kao da je jučer bilo. Nezamislivo kako je vrijeme brzo prošlo. Kratke četiri godine u mom životu u poređenju na dužinu ljudskog života, ali dugoročne u mom sjećanju.

Četvrti sam razred Gimanzije “Visoko” i kad sumiram sjećanja, iskustva i dane provedene u ovim klupama, shvatam da mi je žao što sve završava za samo nekoliko sedmica. Kada kažem “sve”, mislim na moju srednju školu. Neće biti velikih i malih odmora na kojima smo se zezali i pričali o svojim problemima, neće biti otimanja za zadnje klupe na testu, neće biti smijeha i uživanja kao tada u školskoj klupi. Tek sada, kada se bliži moja matura, shvatam da sam bila na pravom mjestu i da je odluka da upišem gimnaziju zapravo najbolja koju sam mogla donijeti.

Kada završite osnovnu školu u životu vam dolazi prvi ozbiljan izbor – to je odluka koju srednju školu upisati. Prije tačno četiri godine bila sam u koži svih onih koji trebaju donijeti “pravu” odluku. Znam da mnogima roditelji sugerišu izbor škole, međutim, moj je savjet da svi upišu ono što žele i šta ih zanima. Ja sam imala dilemu između dvije škole – dvije gimnazije – ali odluka je nekako došla sama od sebe i upisala sam se u Gimanziju „Visoko”. Nakon četiri godine sa sigurnošću mogu reći da se nisam pokajala što sam napravila ovakav izbor.

Da moram opet donijeti odluku da li da se upišem u Gimnaziju, definitivno bih sve ponovila bez razmišljanja jer sam osjetila šta znači biti gimnazijalac i pripadati kolektivu. Kada pogledam sve ono što sam uradila u ove četiri godine, osjećam ponos jer sam učila i odrastala među najboljim.

Budući gimnazijalci, isto kao i ja, i vi ćete čuti priče o prestrogim profesorima koji samo dijele jedinice, ali kada dođete i provedete neko vrijeme sa tim istim profesorima, shvatite da te priče baš i nisu tačne. Naši profesori su veliki ljudi i prijatelji koji nam nesebično prenose ogromno znanje. 
Dragi profesori, hvala vam i za svaku jedinicu, te lekcije se najduže pamte.
Dragi budući i sadašnji gimnazijalci, ne učite za petice, učite za znanje koje ćete ponijeti u život.

Sjećam se prvog dana u školi: znala sam samo jednu osobu, mnogo nepoznatih lica i imena, zbunjenost i strah. Prvu sedmicu sam provela zabrinuta da li ću naći prijatelje i kako ću se uklopiti. Nekako sam shvatila da se zapravo svi isto osjećamo – počela sam upoznavati društvo, počela sam stvarati prijateljstva i onda je postalo sve lakše i ljepše.

Upoznala sam ubrzo one “strašne” profesore, njihov način rada, i shvatila da ih “strašnim” čine ustvari naši strahovi od neuspjeha i od onoga “da se ne provalimo”. U Gimnaziji sam naučila da nema pogrešnog odgovora sve dok razmišljamo.

U drugom razredu bivate sve sigurniji, znate gdje se nalazite, znate mnoge ljude i imate dosta prijatelja koji su vam podrška. Ja sam imala ogromnu sreću što smo u razredu svi bilo složni i bili podrška jedni drugima, ali pred kraj drugog razreda došla je nova odluka – koji smjer odabrati?
Sada, na kraju mog srednjoškolskog školovanja, mogu reći da je Gimnazija odlična škola jer vam da vremena do 3. razreda da otkrijete svoje sklonosti, shvatite i uvidite šta volite i čime se želite baviti.

Treći razred mi je opet došao kao hladan tuš. Došao je momenat da se opet grupišemo i razdvajamo. Ovaj put je bilo mnogo bezbolnije jer smo se već svi poznavali. Ovaj razred nosi jednu veliku radost, a to je nadolazeća ekskurzija. Svima nam ekskurzija bude motivacija za učenje, a ona nas čeka na početku četvrtog razreda. Zato, u trećem “zapnete” i učite.

I, sada, evo me gotovo na kraju četvrte godine. Ekskurzija kojoj smo se toliko radovali je prošla, ali je svima nama ostala u najljepšem sjećanju jer je ona predivno iskustvo i divan događaj u našem školovanju.

Ispričala sam vam svoje četiri godine u gimnaziji, ali mislim da vam dugujem još informacija.

Kao prvo, profesori za koje smo svi mislili da su “najstrožiji” bili su najbolji jer su nas najviše naučili o životu, pokazivali su razumijevanje kada nam je bilo potrebno, na čemu sam im izuzetno zahvalna.

Dragi budući gimnazijalci, na vama je bitna odluka. Donesite onu pravu i najbolju za vas, a naša škola će uvijek imati širom otvorena vrata i srca za sve vas!

Lemeš Sara 4. c