AKTIVNOST POVODOM DANA DRŽAVNOSTI: SVEČANO OBILJEŽAVANJE U ŠKOLI

Zasvira himna bosanska. Zasvira himna u srcu svakog Bosanca i Hercegovca.
Zaigra srce i na tekst one stare “Jedna si jedina, moja domovina”.
25. novembar je poseban dan. Dan kada je prije 76 godina naša država dobila svoje granice. Kada je za njenu najistočniju tačku određen Bratunac, a najzapadniju malo naselje Bugar kod Bihaća. 1943. godine je u Mrkonjić-Gradu rođena jedna mala država u srcu Balkanskog poluotoka. Tako mala, sićušna, na karti da se jedva i primijeti. Ali opet, takva, ima veliku dušu. I tako sviraše himna 3 konstutivna naroda, himna manjina, himna sve 3 velike religije. Svirala je himna države koja nije ni bosanska, ni srpska, ni hrvatska, nego i bosanska, i srpska, i hrvatska.
Velike sile su je pokušale pokoriti i razdijeliti, ali da nisu uspjele, dokazali smo baš mi, u petak 22.11.2019. godine, kada su učenici naše škole na jedan inovativan način obilježili Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Na početku programa, prikazan je video o prirodnim ljepotama BiH “Nju je lako voljeti”. Predstavom učenika i učenica četvrtih razreda smo ponovili historiju Bosne i svih kraljeva koji su njome vladali. Ali, sa sigurnošću možemo reći da je predstava historijske sekcije “San o Bosni” učenika drugih razreda izazvala najveće reakcije i natjerala svakoga od nas da pusti suzu. Kroz predstavu se provlači svima poznata ratna tema i oni koji su preživjeli odbrambeni rat, sjetili su se tih nemilih dana, a mi koji nismo bili ni rođeni tih nesretnih godina mogli smo bar na trenutak zamisliti kroz kakve užase su ljudi prolazili, samo da bi naša Bosna danas bila ovo što jeste. Nezavisna, suverena, ponosna i prkosna od sna i njene boje u Dohi i u Kelnu brane Amel Tuka i Azra Dedić.
Na samom kraju se publici obratio i direktor naše škole Samir Purišević koji je svim Bosancima i Hercegovcima čestitao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Kroz cijeli program i na videu na početku, provlačilo se jedno važno pitanje. Ako svi napustimo našu domovinu, kome će onda zaigrati srce, svaki put kada zasvira “Intermezzo”? Kome će suza poteći kada se sjetimo svih naših šehida i boraca koji su svoje živote dali da bismo mi slobodno hodili svojom Bosnom? Ako ovdje ostanu samo naši roditelji, a mi toplu strehu zamijenimo hladnim svijetom i državom koja ne grli tako jako kao naša domovina?

“Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova”, davno je napisao Aleksa Šantić.

Tekst: Lejla Breščić 4. d
Fotografije: Imran Bašić 1. c